Prikazani su postovi s oznakom Provansa. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Provansa. Prikaži sve postove

2016/04/20

FRANCUSKA / Jugozapad - Avinjon (Avignon) i autoputem duž Pirineja (Midi-Pyrénées)



* Tekst i fotografije na blogu, deo su publikovanog teksta o jugu Francuske i zaštićeni Zakonom o autorskim i srodnim pravima: Službeni glasnik RS, br. 104/2009 i 99/2011.
*The text and photographs on the blog are parts of the published articles on Southern France, protected by copyright and related rights: Official Gazette of the Republic of Serbia, Nos. 104/2009 and 99/2011.
 




Avinjon / Photo: Ivana Dukcevic © All rights reserved
Avinjon / Photo: Ivana Dukcevic © All rights reserved



Francuska Azurna obala i njen deo koji zalazi dublje u kopno - Provansa, prepuni su zvučnih mesta iz uglavnom novije istorije. Mondenska Nica (Nice), festivalski Kan (Cannes) i San Trope (Saint Tropez) na obali, po čuvenju pariraju nešto manjim mestima u kopnu - Eks-en-Provansu (Aix-en-Provence) i Arlu (Arles), u kojima su veliki deo života proveli neprevaziđeni impresionisti i postimpresionisti, takozvani "slikari svetla", između ostalih Van Gog (Vincent Van Gogh) i začetnik kubizma Pol Sezan (Paul Cezanne).

Nedaleko od njih, u zapadnom delu Provanse smestio se nadaleko čuveni gradić Avinjon (Avignon). Tokom nekoliko decenija XIV i početkom XV veka, u Avinjon je iz Vatikana premeštena papska prestonica, iz koje je rimokatoličkim svetom tokom manje od veka vladalo ukupno čak devet papa. 

Još u XIV veku, u Avinjonu je u gotskom stilu sagrađena ogromna Papska palata - Palais des Papes. Nalazi se duž velikih, i danas potpuno očuvanih gradskih zidina iz XIV veka koje i opasuju skoro čitav grad. Interesantno je da je "Papska stolica" - Vatikan, polagala pravo na vlasništvo nad gradom-državom Avinjonom sve do 1791, kada je gradić najzad vraćen pod upravu Francuske, tokom Francuske revolucije. 


Avinjon, Papska palata / Photo: Ivana Dukcevic © All rights reserved
Avinjon, mural na zidu zgrade prikazuje 9 papa koji su vladali iz Avinjona / Photo: Ivana Dukcevic © All rights reserved


Osim Papske palate, najpoznatija atrakcija Avinjona je stari, polurazrušeni ili poludovršeni Most Svetog Benezeta (Pont du Saint Benezet) iz XII veka, na reci Roni, o kome je ispevana i čuvena francuska pesmica: "Sur le Pont d'Avignon..." ("Na Avinjonskom mostu..."), verovatno znana svima koji su kao deca učili francuski.

Prema legendi, most je sagradio lokalni pastir Benezet, kojem su se u snu ukazali anđeli i dali mu nadljudsku snagu da ga sam sazida. Iako su meštani smatrali da je lud, Benezet je uspeo da ostvari svoj projekat i zadivi građane Avinjona. Kada je umro, proglašen je za sveca i sahranjen u maloj kapeli koja se nalazi na donjem nivou mosta.

Zbog velikih poplava i bujica, tokom srednjeg veka most dužne 900 m više puta je urušen i obnavljan, te je do kraja XVII veka na njemu ostalo samo četiri luka (od prvobitna 22). I danas, most nije ceo, već premošćuje jedan deo širine reke.


Avinjonski most / Photo: Ivana Dukcevic © All rights reserved
Avinjonski most / Photo: Ivana Dukcevic © All rights reserved
Avinjonski most / Photo: Ivana Dukcevic © All rights reserved
Pesmica o Avinjonskom mostu / Photo: Ivana Dukcevic © All rights reserved



Nedaleko od Avinjona, oko 20 km zapadno, na reci Gard nalazi se građevina koji Francuzi nazivaju Pont du Gard (Most na reci Gard), deo izuzetno očuvanog starorimskog akvadukta iz I veka naše ere. Godine 1985, stavljen je na listu UNESCO-ve svetske kulturne baštine.

Ukoliko krenete putem dalje ka zapadu Francuske, ka Španiji i vencu Pirineja, proći ćete kroz predele poznate iz lektire u osnovnim školama - romana „Bela griva“, možda videti divlje, bele konje na usamljenim, prostranim ravnicama, vozeći se u smeru ka gradu Monpeljeu (Montpellier).

Odvojivši se od Sredozemnog mora i skrenuvši ka zapadu na autoput - Pirineji (Les Pyrénées), vozićete se paralelno, severno duž planinskog venca Pirineja. Počev od Montpeljea, "preseći" ćete jugozapad Francuske i Iberijsko poluostrvo na jugu, i nakon oko 500 km stići do obala Atlantika u blizini mondenskog letovališta Bjarica (Biaritz).



Sporedni putevi južne Francuske, sa drvoredima / Photo: Ivana Dukcevic © All rights reserved
Sela u blizini Tuluza / Photo: Ivana Dukcevic © All rights reserved
Sela u blizini Tuluza / Photo: Ivana Dukcevic © All rights reserved
U blizini Tuluza / Photo: Ivana Dukcevic © All rights reserved


Ovaj deo Francuske poznat je po promenljivom vremenu (i tokom leta), čestim padavinama, kao i po biciklističkoj trci Tour de France koja se održava u julu, ali su deonice kojima se vozi po brdskim predelima i seocima, smeštene nešto dalje od autoputa. Ipak, negde na sredini autoputa uz Pirineje postoji veće odmorište sa benzinskom pumpom, samoposlugom i restoranom - Aire de Pyrenees, u čijoj blizini je podignut ogromni spomenik-instalacija od metala "Cycliste de France", posvećen čuvenoj trci. Na krivudavim metalnim trakama - stazama spomenika, uzbrdo i nizbrdo u žaru trke "jure biciklisti", sve do prvog - pobednika u žutom (prema pravilima trke Tour de France, pobednik etape trke dobija žutu majicu). 


Francuska sela u podnožju Pirineja, u oblasti grada Tuluza (Toulouse) kao što su na primer Nejo (Nailloux), Oteriv (Auterive) ili Sen-Silpis-sir-Lez (Saint-Sulpice-sur-Leze), karakteristična su po slikovitim kamenim kućama na drvenim stubovima, usred nepreglednih žitnih polja i zasada suncokreta. Na glavnim ulicama ovih mesta, ali i na prilazima između sela, nad putićima koji vijugaju između brežuljaka nadvijaju se zelene krošnje listopadnog drveća koje štrči u vis kao kontrast žutim poljima i težinom svojih krošnji pravi svojevrsne tunele. U jugozapadnom delu Francuske, česti su prelepi drvoredi koji prate sporedne puteve. Moj prijatelj Francuz prokomentarisao je da ih u poslednjih nekoliko godina seku, jer se navodno zbog njih dešava veliki broj saoraćajnih nesreća sa tragičnim ishodom.




Autoput Pirineji, Spomenik Tour de France / Photo: Ivana Dukcevic © All rights reserved
Autoput Pirineji, Spomenik Tour de France / Photo: Ivana Dukcevic © All rights reserved
Autoput Pirineji, Spomenik Tour de France / Photo: Ivana Dukcevic © All rights reserved





Pred kraj autoputa uz Pirineje, posetite malo mesto francuske pokrajine Akvitanije (Aquitaine) - Ortez (Orthez), poznato po srednjovekovnom kamenom mostu na lokalnoj rečici, ruti Tour de France-a, ali i koridi i trci bikova sličnoj onoj u mnogo poznatijoj dvestotinak kilometara udaljenoj Pamploni, u susednoj Španiji, u podnožju Pirineja.

 
Ortez / Photo: Ivana Dukcevic © All rights reserved
Ortez / Photo: Ivana Dukcevic © All rights reserved
Korida u Ortezu / Photo: Ivana Dukcevic © All rights reserved



Još o Francuskoj:







 

2014/10/10

FRANCUSKA / Gras (Grasse)

*Tekst i fotografije na blogu, zaštićeni su Zakonom o autorskim i srodnim pravima: Službeni glasnik RS, br. 104/2009 i 99/2011, i deo su publikovanog teksta o Grasu.

*The text and photographs on the blog are parts of the published article on Grasse, protected by copyright and related rights: Official Gazette of the Republic of Serbia, Nos. 104/2009 and 99/2011.
 






Grasse, svetska prestonica parfema

 
Fragonarova fabrika parfema u Grasu / Photo: Ivana Dukčević © All rights reserved
Fragonarova fabrika parfema u Grasu / Photo: Ivana Dukčević © All rights reserved




Svi već znaju onu čuvenu priču o tome kako su navodno Francuzi negde u XVII veku izmislili parfem, kako bi se pre svega izborili sa ne baš prijatnim mirisom sopstvenih tela. Ipak, kupanje Evropljana jednom mesečno, godišnje, ili ređe, nije bio jedini razlog za popularnost ove mirišljave vodice.

Reč parfem nastala je u antičkom Rimu. Latinske reči: „per“ i  „fumus“ (što znači - „kroz dim“),  označavale su prijatan miris koji se poput dima širio vazduhom. Ipak, sam proizvod star je koliko i najstarije uređene ljudske civilizacije. Pre oko 5000 godina, u drevnoj Mesopotamiji parfem je navodno izmislio izvesni Tapputi, prvi proizvođač mirisa na svetu. Kasnije, parfeme su intenzivno koristili stari Egipćani (kraljice Hatšepsut i Kleopatra, naročito), Feničani, antički Grci i Rimljani.

U čuvenim, rimskim javnim kupatilima imperatora Karakale, jedna od soba pod imenom „unctuarium“, početkom III veka naše ere sadržala je police sa sredstvima za mazanje tela, vrčeve sa mirisnim uljima i esencije parfema u staklenim bočicama. U to vreme, Rimljani su se mirisali tri puta dnevno, a predmet parfimisanja bili su i njihovi kućni ljubimci (psi, ptice), kao i konji. Miris je postao statusni simbol, pa su bogate rimske familije parfimisale i stoljnjake, zavese, stalke za sveće i druge komade nameštaja.

Početkom srednjeg veka, čuveni persijski (iranski) doktor i hemičar Avicena http://umetnostputovanja.blogspot.com/2014/10/iran-iii-deo.html, osmislio je način proizvodnje parfema ekstrakcijom ulja iz latica prvo ruže, a kasnije i drugog cveća. Radi kompleksnijeg mirisa, cvetnom ulju dodavano je mrvljeno, začinsko bilje.  Pred kraj srednjeg veka, parfem su u modu ponovo uveli Italijani u doba renesanse, a kasnije usavršili Francuzi. 



Fragonarova fabrika parfema u Grasu / Photo: Ivana Dukčević © All rights reserved
Fragonarova fabrika parfema u Grasu / Photo: Ivana Dukčević © All rights reserved




Zemljom parfema i danas se smatra Francuska. Na Azurnoj obali, na autoputu negde između Kana i Nice postoji skretanje za Grasse (čita se: Gras). Samo trinaest kilometara severno, u kopnu čuvene sunčane, cvetne i ruralne Provanse, dela Francuske gde su stvarali neki od najpoznatijih francuskih "slikara svetla" – Van Gog ili Sezan na primer, nalazi se malo mesto koje i danas važi za francusku, i ujedno svetsku prestonicu parfema. 

U Grasu se nalazi nekoliko pogona u kojima se osmišljavaju i prave mirisi najčuvenijih francuskih brendova parfema, koje ovde možete kupiti po nešto povoljnijim cenama nego u radnjama. Pre toga, ljubazne hostese povešće posetioce u besplatni obilazak celog zdanja, gde će vam (na jednom od svetskih jezika koji izaberete) biti objašnjen istorijat mirisa, dotične „fabrike“ mirisa i pokazan kompletan proces dobijanja kako parfema, tako i sapuna. Između ostalog, videćete i čuti da u jednom kilogramu jasminovog cveta ima oko 10 000 latica, koje su dovoljne da se mirisnom esencijom ispuni samo jedna jedina bočica parfema! 

Tokom obilaska videćete i razne čudne, starinske metalne naprave koje su služile za ekstrakciju cvetne esencije i destilaciju, laboratorije u kojima se prave mirisne kombinacije, sastojke koji se dodaju u procesu proizvodnje parfema, kao i začinsko i drugo bilje koje pristiže iz svih krajeva sveta. 



Fragonarova fabrika parfema u Grasu / Photo: Ivana Dukčević © All rights reserved
Fragonarova fabrika parfema u Grasu / Photo: Ivana Dukčević © All rights reserved
Fragonarova fabrika parfema u Grasu / Photo: Ivana Dukčević © All rights reserved




Konačan sud o tome kako će parfem mirisati, daju ljudi koje nazivaju - „Nos“. Njihov jedini, odlično plaćeni posao je da jednom dnevno, na samo sat vremena mirišu razne esencije i prave kombinacije eventualnih, budućih parfema. Naravno, osim istančanog ukusa i prethodnog školovanja za ovo zanimanje, „Nosevi“ ne smeju patiti ni od jedne vrste alergije, što bi im u poslu sigurno smetalo.

Na kraju ture po „fabrici“ parfema, hostese će vas odvesti u poslednju, ogromnu prostoriju u kojoj će vam demonstrirati postojeće mirise i podeliti prospekte u kojima je objašnjeno koji sastojci su upotrebljeni za orijentalne, cvetne ili voćne parfeme. 



Fragonarova fabrika parfema u Grasu / Photo: Ivana Dukčević  © All rights reserved

Fragonarova fabrika parfema u Grasu / Photo: Ivana Dukčević © All rights reserved



Uz određenu nadoknadu, ovde možete kreirati i jedinstveni - svoj sopstveni parfem, koji će vam neko od zaposlenih pomoći da "sastavite" od par neophodnih i nekoliko izabranih esencija. Kada se obilazak završi, ostaje vam još da se u istoj prostoriji, od bezbroj izloženih i lepo poređanih mirisa i sapuna, odlučite da li želite da neki i kupite. 

Ako imate vremena za samo jedan, najpoznatiji pogon parfema u Grasu je pogon kuće Fragonar ("Fragonard"). 


Još o Francuskoj:
http://umetnostputovanja.blogspot.rs/2016/04/francuska-jugozapad-avinjon-avignon-i.html